Pa recimo to ovako: kada se meni događalo sve što mi se događalo , možda bih bila malo mirnija, da sam imala ovako neki blog, na kojemu sam mogla pročitati da nisam sama i da druge žene prolaze kroz isto ili slično iskustvo. Možda … ne znam jer nisam čitala blog niti jedne žene koja je sa malim djetetom prolazila kroz rastavu, kupovala stan, a uz to nije niti dobivala plaću …
Takve su se meni situacije preklopile i uslijed svega bila sam sama jer me roditelji nisu podržali u rastavi zbog susjeda i njihovog mišljenja te sramote koju sam im priuštila. Ne krivim nikoga … svi su oko mene radili najbolje što su znali. Neki su me najbolje na svijetu ogovarali, a drugi me najbolje nisu nazvali da me pitaju kako sam. Svakom njegov put. Meni moj … takav kakav je bio … Ispričala bih vam priču iz koje sam izvukla puno pouka i izašla još jača nego prije. Priču u kojoj sam pronašla sebe i postala smirenija i staloženija nakon par godina uragana koji su sada iza mene, priču u kojoj sam sada u super odnosima s bivšim mužem. Imam presretno i nasmijano dijete i viziju da mi sutra može biti samo još bolje …Jer i je …od kada sam odlučila biti svoja. Takva kakva jesam. Pa me uzmi ili ostavi … kao prijatelj, dečko, … što god … ali se više ne dam u kalupe nazad …
Ja sam i majka i žena koja radi svaki dan i više od 8 sati dnevno, i spremačica i kuharica, ali i netko tko zna uživati u plesu, putovanjima …životu … ljubavi …
Sve sam to otkrila po putu otkrivajući sebe … pa ako vas zanima kako i zašto onda me pratite 🙂