Čemu vrijedi ako nije od srca?

Pre dugo sam živjela u onom “moranju”. Mora se ovo ili ono. Svima i svakome, a zadnje sebi…Bila sam dobra i poslušna i često odradila puno toga samo zato da mi ljudi ne kažu da ne valjam. Da im se zapravo svidim. Da ne gledam prezrive poglede ako kažem neću, ne mogu ili samo jasno NE. Odrađivala sam tako svašta ali ne iz srca i sa gorućom željom da to napravim već iz glave koja mi je naložila da “dobre curice to tako rade”. Svaki, baš svaki puta javio se onaj poznati grč u želucu da možda to i ne bi trebala tako ali razum je govorio: “Ne titraj, ne filozofiraj. Samo odradi i bok! Bit ćeš mirna”. Tek 35 godina na leđima donijelo mi je spoznaju da sam ipak bila krivo podučena. Da su me namamili u klopku Matrixa u kojem smo piuni tuđih nametljivih ambicija koje ovakvi kao ja nismo mogli ne odraditi jer smo istrenirani da ne znamo reći NE i izboriti se za sebe. Svidjeti se drugima za mene je tada značilo da me se voli i poštuje. No, ako je tako, zašto je bol u trbuhu i tijelu zajedno sa gastritisom postajala sve jača i glasnija?! Možda se duša pobunila i vikala da malo krenem misliti i na sebe?! I da svaki DA iz glave, a NE iz srca je zapravo NE mojoj vlastitoj duši? I svaki krivi DA kroz koji sam ja odradila nekome uslugu, a za to niti hvala ne dobila je zapravo ogromno NE za put moje duše. Jer duša nam negativnim emocijama šalje signal da nismo na pravom putu. Nismo u skladu sa onime što će ju ekspandirati i dovesti do sreće i zadovoljstva. Negativne emocije su savršen putokaz da nešto “ne štima”.

Godine koprcanja u očekivanjima da ako usrećim sve oko sebe ću usrećiti i sebe su zapravo dovele do toga da sam krenula biti ogorčena na sve, a najviše na sebe. Tko sam ja ako nemam svoj stav i svoje “Ja to hoću ili ja to neću?” Bila sam izgubljena….život me nosao kako mu se htjelo. Nekad bacio na lijepu plažu, a ponekad na ove pune plastike i ljudskog smeća. Najbitnije je bilo što nisam imala kontrolu nad time. Nisam kontrolirala svoje DA i NE pa sam bila kontrolirana od drugih. Sad slušam svoj unutarnji glas za DA i NE. U sve što radim idem sa srcem jer najbitnija je NAMJERA. Ako je namjera od srca energija koju dajemo van je magična i vraća nam se uvijek nazad baš ista takva magična. Ako radimo iz “moranja” ništa od magije. To je strah i stress koji vam vrate isto to nazad. Često iz takvih odnosa dobijemo baš takav boomerang u glavu gdje nas taj netko kojem smo se dali zvizne po glavi nekom nepravdom da nas baš opomene kako nismo slušali dušu i njenu navigaciju. Navigacija duše je najbolji navigator. Samo rijetki je još čuju u ovoj buci negativnih vijesti i zagađenja svih vrsta. Kako ćeš čuti dušu kada je buka izvana tako glasna?! Kako ćeš čuti: “Nemoj se dati nekome tko te želi iskoristiti”, kada ti taj netko zbog novčanog profita prodaje priče koje su glasnije od sitnog, nježnog ljubavnog glasa koji te iznutra skreće ka nekom drugom putu.

Moramo zato biti stalno budni i osluškivati. Sjesti u miru ujutro i navečer i porazgovarati sa njom. “Gdje me vodiš? Kuda idemo?” I reći joj: “Navigaj me na moj put zbog kojega sam došla na ovaj svijet”. Iako sam s godinama naučila slušati srce i dušu….stalno učim i lekcije koje mi govore da je NE najmoćniji alat u ljubavi prema sebi. NE je jači od DA puno više ako ste ovako kao ja baždareni da služite baš svima. Sada biram kome se dajem…a ti koji me dobiju onda znaju da sam skroz prisutna i sa srcem…
Ako nije sa srcem i od srca…ne želim to…pa da je i samo zlato!
Hvala ali ne hvala! Od sada samo “with love or not at all!”.