Draga, nisi “mrvica” da pristaješ na mrvice

Nekako mi se čini da što smo samostalnije to lakše prihvaćamo veze sa muškarcima koji nam daju mrvice, a ne sve ono što zapravo zaslužujemo in a kraju balade i trebamo. Možda nas je ta emancipacija dovela do toga da su nas muškarci počeli doživljavati toliko snažnima da misle da se baš uopće ne trebaju brinuti za i oko nas. No u mome svijetu to uopće nije istina. Možda izgleda da mi žene ne trebamo pomoć, a zapravo je trebamo više nego ikada. Stres koji je pao na naša leđa i koji smo si same zadale jer moramo biti savršene na svim poljima (od posla preko kućanskih poslova i cijelokupne brige oko obitelji) je počeo slamati i najjače. Izmiče nam tlo pod nogama i umjesto da tražimo pomoć od muškaraca mi stisnemo zube i nastavimo gurati same. Nisu svi nespremni nam dati ali moramo same znati što nam treba kako bi to znale i tražiti. Jer ako ne dobijemo što nam treba deep down, neminovno je da  ćemo kroz neko vrijeme postati isfrustrirane. Sve uvijek vrijedi za obje strane. Ja samo pišem iz ženskog ugla pa mi je fokus na ženama no za uspješnu vezu potreban je balans sa obje strane. Pa kako to da se često zaglavimo u vezama gdje netko daje sve, a druga strana mrvice? Žrtva zapravo uvijek nađe zlostavljača. Tako to bude…Nema tu previše filozofije. Davanje previše i stalno s jedne strane u drugoj krene izazivati čak i averziju prema toj osobi. Zašto bi te cijenili ako ne cijeniš sam sebe dovoljno da i ti ponekad dobiješ, a ne samo daješ? Plus konstantna dostupnost za drugoga šalje poruku da tu osobu uvijek stavljamo prije sebe. Ostajanje u krivim vezama je osim straha od napuštanja i gubitka i strah od poraza uslijed puno uloženog vremena u vezu. Program da uopće ne zaslužujemo ljubav je jedan od najčešćih. Jesmo li dovoljno dobre da nađemo nekog tko će nas voljeti kako zaslužujemo i dati nam što zaslužujemo??? Ne cijenimo se dovoljno pa pristajemo na baš onoliko koliko se zapravo cijenimo. Zato ne smijemo biti ljuti na drugu osobu što nam ne daje nego na sebe što smo pristali na to na što smo pristali. Jesmo li svjesni toga da je sve do nas? Dugo nismo, ali jednom kada se probudimo i osvjestimo da smo mi ti koji sami sebi spuštamo vrijednost bitno je da poradimo na tome da se zavolimo nazad i dignemo sami sebi vrijednost i zavoliti se takve kakve jesmo. Savršeno nesavršene. Na taj način ćemo i dozvati u život nekoga drugog savršeno nesavršenog tko će biti tu za nas i  voljeti nas baš onako kako zaslužujemo biti voljene.

Baš sam krenula pisati ovaj blog (cijeli na FB i stranici) i onda mi “slučajno” dođe video od @jelena_njegomir na temu odnosa i potakne me na nova razmišljanja. Jasno je da su nam neka iskustva neophodna da bi shvatili što želimo, a što ne želimo u životu i u vezama. No, ono što je ona fino izgovorila na glas je da mi nesvjesno pristanemo na identitet koji se hrani time da ga se zanemaruje pa nas razumjevanje za druge često vodi u ignoriranje naših osobnih potreba.

Ja se nekako uvijek uvalim u ulogu nekoga tko se brine, daje i konstantno zadovoljava tuđe potrebe bile one izrečene ili ih ja sama krenem rješavati i bez da me se traži. No to ustvari na kraju vodi do toga da se potpuno umorim, a pri tome sam pristajala na odnos u kojem su moje potrebe bile totalno nebitne i zanemarene.

Ono što je ključno je da u startu biram takve odnose. Do sada sam bila nesvjesna toga…sada kada sam osvjestila želim naći nekoga tko će rado od mene primiti ali isto tako i rado dati. Ljubav nije matematika ali treba biti balansa da bi veza opstala. Sve drugo je izrabljivanje jedne od strana.

Zato papir u ruke i popis što nam je bitno da partner bude i radi za nas i onda provjeriti popis i vidjeti da li smo sve to isto mi spremni biti i dati. Jer ne smijemo biti licemjerni i tražiti od drugih ono što ne želimo sami dati ali isto tako ne treba pristajati na mrvice i sebe totalno podcjenjivati. Život treba biti lijepo putovanje, a ne konstantno žrtvovanje za druge…kao prekrasan ples salse primanja i davanja…Mislim da sam napokon spremna za primanje! Ne želim više mrvice jer zato što i ne dajem mrvice…Sada samo da vidim što je Bog/Svemir pripremio za mene!