Kad duša kaže dosta je…

“There is freedom waiting for you, On the breezes of the sky,

And you ask “What if I fall?” Oh but my darling,

What if you fly?” 

Erin Hanson

Mjesecima sam se patila. Bolio me želudac i cijelo tijelo. Nisam mogla više niti zaspati normalno od bolova. Išla sam čak i na magnetnu rezonancu da bi mi rekli da je sa mnom sve u redu. Luda sam bila više od svega. Zašto mi onda ne napišu da sam luda i bok. Imala bih barem neku dijagnozu. Ovako mi samo svi govore da što izmišljam. Da bar izmišljam. Ja sam stvarno osjećala fizičku bol, a trbuh mi je bio kao u trudnice od 6 mjeseci. Čak sam u jednom trenu pomislila da sam kao one iz MTV showa I didn’t know I was pregnant ostala  trudna pa sam otišla napraviti test za trudnoći. Doduše pitala sam se s kime. Vanzemaljcem možda. Ili možda bezgrešno začeće. ‘Ko će ga znati više. 🙂

Duša mi je vrištala da želi van. Aktivno. Konstantno. Mi ljudi ne volimo slušati svoje tijelo koje nam daje puno prije znakove da će otkazati. Volimo ih gurati pod tepih i onda kada dobijemo dijagnozu raka ili autoimune bolesti svi se čudimo – Kako? i Zašto? A tijelo mjesecima vrišti da mu je sve to skupa previše. Idemo preko svojih granica i onda kreće slom. Psiho – fizički. Da malo poguram sve pod tepih ja sam prestala jesti gluten i smirila sam trbuh. Nestao mi vanzemaljac , ali ne i nezadovoljstvo životom. Bila sam svjesna zadnjih par godina da tako više ne ide, ali sam čekala. Ne znam što zapravo. Božji znak možda. Znam zapravo…čekala sam spasitelja…i mantrala sam si ga u glavi. Nekoga velikog i snažnog tko će mi doći i pružiti ruku i izvući me iz kaljuže u koju sam se ukopala i ne znam što bih, ali znam da sam stuck. Mužu sam davno nagovijestila da ću otići. Stalno sam vikala da to više ništa nema smisla, ali nije me uzimao za ozbiljno. Nisam niti ja samu sebe jer sam te prijetnje ionako upućivala samo da se on malo trgne i da me čuje. No, nije. Ja sam mu zvučala samo kao dosadno kokodakalo. I sebi sam…već mi je bio pun klinac i mene i života kao takvog. Što i kako dalje nisam imala pojma. Nisam imala kamo niti s kime. Ali sam odlučila skočiti. Briga me. Ne želim više ovako dalje. Mislim da ne može gore. Mogu samo krenuti ponovno pa potražiti novu sreću.

Restart button ON.

Želim nekoga tko će me vratiti u život…my soulmate please come and save me!

Skočih u provaliju! I poletjeh!

Thank you God/Allah/Budhha/Universe for being there for me!

“Clipped wings, I was a broken thing
Had a voice, had a voice but I could not sing
You would wind me down
I struggled on the ground
So lost, the line had been crossed
Had a voice, had a voice but I could not talk
You held me down
I struggle to fly now
But there’s a scream inside that we all try to hide
We hold on so tight, we cannot deny
Eats us alive, oh it eats us alive
Yes, there’s a scream inside that we all try to hide
We hold on so tight, but I don’t wanna die, no
I don’t wanna die, I don’t wanna die…”, SIA – Bird set free